Fortune Generator
|
What does your birth month reveal about you?
July
Fun to be with 
Secretive. Difficult to fathom and to be understood 
Quiet unless excited or tensed. Takes pride in oneself. Has reputation. Easily consoled. Honest. Concerned about people's feelings. Tactful. Friendly. Approachable. Emotional temperamental and unpredictable. Moody and easily hurt 
Witty and sparkly 
Not revengeful. Forgiving but never forgets. Dislikes nonsensical and unnecessary things. Guides others physically and mentally. Sensitive and forms impressions carefully. Caring and loving. Treats others equally. Strong sense of sympathy. Wary and sharp. Judges people through observations. Hardworking. No difficulties in studying 
art
Obožavam umjetnost. Svaku. A vjerujem da dolazi u raznim oblicima. Lijepa ososba je umjetnost. Slikarstvo je umjetnost. Glazba, književnost, ples,... Ma sunčan dan je umjetnost. Jer izaziva reakciju.
Ali katkad me zbilja iznenadi broj umjetnika i veličina njihovog talenta. Zbog takvih se ljudi isplati živjeti. Oni mekšaju i najtvrđa srca.
09.03.
de pi po de ipsilon.
a ja nemam ipsilona.
nisam diferencijabilna i danas sam toga baš svjesna. 
Neka druga ja
Napokon odlučim izbaciti nepotrebno iz ladica. Kad ono pjesma. Moja. I to posljednja iz vremena kad bijah nadobudni kvazipjesnik... 
? 
?
Stavljam te u Riječ
u kavez bez ključa
da te odgurnem od sebe
da se ogradim od tebe
Stavljam te u Riječ da te izbrišem
da opet bude kao što je bilo
kad te nije bilo
da opet budem kao što sam bio
Stavljam te u Riječ
da te kažem
pa da nestaneš
da zaboravim
I šapćem
stavljam te u Riječ
da me gledaš u oči
dok izlaziš iz mene
da vidiš moje suze
pa da te zabole
riječi za koje te
vežem
I potom viknem
stavljam te u Riječ
i zatvorim usta
da te šutnja pojede
REFORMA ŠKOLSTVA, part two
Daklem,...
Ja bih ih ostavila skupa sljedeće godine, ali u prvom razredu!!! Fakat bih ih natjerala da idu u taj nesretni prvi razred sve dok i posljednji od njih ne bude imao prosjek 5.0, makar to trajalo 10 godina. Roditeljima bi, u svakom slučaju, bilo lakše jer ne bi morali kupovati nove knjige uzalud. (mislim na sve)
Prvo bih održala sastanak s njima (razredom) i rekla im da se škola duboko ispričava što im inteligencija nije provjerena i pri upisu u srednju, ali da će taj problem uskoro biti riješen. Budući da su očigledno na granici retardiranosti, više se neće pokušavati prilagođavati njih programu, nego će se program prilagoditi njima. Zatim bih obavijestila cijelu školu da je riječ o posebnoj djeci. S posebnim potrebama. Natjerala bih ih da nose posebne uniforme i imaju posebnu učionicu. Naravno, za sve bih to tražila dopuštenje ministarstva, uz opravdanje da nije riječ o djeci kojoj bi se takvim postupcima moglo nauditi. Ni psihički ni fizički. Uključila bih i javnost. Na dnevniku bih objavila sva imena i prezimena tog eksperimentalnog razreda.
Mladi, nezaposleni, revni psiholozi, sociolozi, psihijatri bi dobili posao.
Ukratko, bilo bi svega za svakoga.
Ako bi se taj čin pokazao uspješnim, uvela bih ga u sve škole.
Zaključak: prijetnja je alat. Ali kako on ne dolazi u jednom obliku, tako i prijetnje treba prilagoditi prijećenome. Možda današnjim dječačićima ne znači ništa jedinica ili ukor, ali ako se udari tamo gdje najviše boli... Nema pubertetlije koji ne razmišlja o djevojčicama. Ukinimo, stoga, dotok djevojčica. I divlji konjići postat će...postat će...ma nestat će.
REFORMA ŠKOLSTVA...
Odnedavna i sama uključena u sve veći problem današnje mladeži, odlučih se pozabaviti smišljanjem nekog efikasnog rješenja...
Krenut ću otpočetka.
Ja, bivša gimnazijalka odlikašica, imam brata, bivšeg osnovnoškolca odlikaša, koji je ove godine krenuo u srednju školu. Koju školu? Srednju ekonomsku, unatoč svim pokušajima opamećivanja naših vrlih roditelja gimnazijalaca i, naravno, mene same. Reče dijete da je odlučilo i da ga ništa ne može odgovoriti. Odustade raja.
Danas moj bratec ima još niti mjesec dana do kraja godine, a jedinica, aseva, kulja, kolaca i svih ostalih sinonima ima za nekoliko ljudi. I da priča bude još zanimljivija, stanje je isto sa svim njegovim razrednim kolegama.
Jadna razrednica se čudom čudi, veli da nikad takvo nešto nije vidila, kamoli imala. Najgori razred u školi, najgori razred u povijesti škole,...
Meni vrag ne da mira, pa komentiram: a škola vam uistinu kompetentna ocijeniti... With all do respect ekonomistima i ekonomisticama, ali opće je poznato da to nije škola u kojoj se uči. Većina su jako loši učenici, a i oni koji nekim slučajem imaju pet, njena je dubina možda do gležnjeva nekog dobrog gimnazijalca koji je većinu satova proveo spavajući, ako ne zatvorenih, onda otvorenih očiju... No skrenuh s teme.
Svakih nekoliko dana slušam jadikovke svoga Tutankamona (tako ja zovem svoju dragu roditeljicu :))))) s informacija. I nekidan se bacih u razmišljanje. Prvo pomislih da bi ih trebalo razdvojiti, jednostavno ih sljedeće godine podijeliti po ostalim razredima, međutim, sinu mi nešto puuuunooo bolje....
